Misli mojoj zemlji Hrvatskoj

Mojoj zemlji Hrvatskoj, sto je sada daleko od mene i za kojom mi doista u ovoj situaciji jako srce vene.

Dogodila joj se nepogoda teska,

nitko od ljudi tamo se vise ne smjeska.

Strasno je to sto se dogodilo

i iako nisam tamo jako me je pogodilo.

U Bozju pomoc svi se uzdaju,

o prestanku potresa se nadaju.

Suosjecanja strasna za sve ljude u sebi gajim,

da li su dobro? Samo za to marim!

Kada cujem rijec ‘potres’ kroz tijelo me prodje jeza

i mislim si “Boze daj da me netko zeza”.

Nemojte mi opet to spominjati,

kako cu tako zabrinuta opet spavati.

Mislima sam stalno u svome kraju,

na mom poslu za razrusenu Hrvatsku svi znaju.

Svaki dan pitaju mene,

“kako je sada tamo kod tebe?”

“Je li situacija malo bolja i

je li sada sigurnija obitelj tvoja?”

U sebi kazem, kad ih opet vidim, zagrlit cu ih jako

kao sto vjerovatno do sada jos nikad nisam tako.

Upitam se cesto i zasto obitelj moja stres takav prolazi,

jos im ni njihova kcer vec dugo ne dolazi.

Stvarno je tuzno ovo vrijeme u kojem se nalazimo…

Sa konstantnim ristrikcijama i zabranama se sve teze snalazimo…

Sta da vam jos kazem? Usamljenost velika i mene hvata,

u mislima dozivljavam kao da je tako bilo i za vrijeme rata.

Veselja i zivosti vise da bas i nigdje nema.

Tko zna sta nam se sve jos novo sprema…

Na internetu isto pricaju svasta,

ali opet sam svjesna da je velika i ljudska masta…

Kuca i Nova godina na vrata,

a atmosfera je valjda bolja bila za vrijeme rata…

Znam, sve se s razlogom dogadaja

pa tako i svaka nevolja koja nas pogadja.

Svoj ‘kriz’ nositi moramo

i nauciti opet ispocetka probamo.

Nije lako to sigurno, niti ce ikad biti…

Vjerovatno cemo u buducnosti pri samom sjecanju i suze proliti…

Sta je – tu je!

Spremni svi budimo.

I kad je tesko, sebi dozvolimo da se probudimo!

Tragedija se tamo i jednoj mojoj prijateljici dogodila,

Ne daj Boze! Nikome se takva tuga ne ponovila.

Cisto srce samo da imamo .

Da se ne kajemo kada jednom odemo…

Puno je toga… Misli i osjecaja… Tijelo ovdje, a dusa tamo…

Budite mi dobri samo!

Drzite se i nedajte ljudi!

Molim vas samo, pa cak i ti koji citas ovo,

nije lako vjerujem ti, ali hrabar mi budi!

S Nadom ko borci pravi, dignut cemo pogled prema gore

i u srcu duboko iskreno zamoliti da bude BOLJE!

Mateja,

31. 12. 2020.